“ŠTO SE TIČE DREVNOSTI INDIJSKE MUDROSTI LJUDI SU UŽIVALI

“ŠTO SE TIČE DREVNOSTI INDIJSKE MUDROSTI LJUDI SU UŽIVALI




"Što se tiče drevnosti indijske mudrosti, ljudi su uživali vjerujući u njihove velike brojeve, diveći im se; ali nakon što su upoznali njihova veća astronomska djela, ljudi su uvidjeli da su ti veliki brojevi nisu točni

“Što se tiče drevnosti indijske mudrosti, ljudi su uživali vjerujući u njihove velike brojeve, diveći im se; ali nakon što su upoznali njihova veća astronomska djela, ljudi su uvidjeli da su ti veliki brojevi nisu točni. Od kronologije drevnih Indijaca ne može biti ništa zapletenije, ništa nesavršenije. Nijedan narod koji je obrazovan u matematici, astronomiji itd., nije tako nesposoban za proučavanje povijesti; kod njih u proučavanju povijesti nema nikakve postojanosti, nikakve povezanosti. Vjerovalo se da se na Vikaramaditijevu Aera (ovdje bi moglo stajati i Vyasa, op. prof.) može osloniti; on je, kako se smatralo, živio oko pedeset godina prije Krista, i za njegove vladavine živio je pjesnik Kolidas, tvorac Sakontale. Ali poslije pomnijeg istraživanja pokazalo se da postoje barem šestorica Vikramaditija; i temeljna objašnjenja pokazala su da se ta epoha poklapa sa našim 11. stoljećem. Indijci imaju mnoge kraljeve, - ogromno mnoštvo imena, ali sve je to neodređeno.”

Hegel : Povijest filozofije, I tom - Indijska filozofija

Koji je Hegelov prigovor indijskim povijesničarima?

Koji je temelj, princip iz kojega prigovor proizlazi?

Vlada li taj princip u našem okružju još i danas?



“Bhagavad-gita je najviši izraz božanske inteligencije koju čovjek može razumjeti. Ona iznosi nevidljive vidove života, a također dodiruje i prošlost i sadašnjost svijeta i našeg dnevnog života. Nadalje, Bhagavad-gita, koja unosi sveopću Istinu, sama je posebi povijesni zapis. Ona opisuje događaje koji su se desili prije pet tisuća godina.

Da bi se razumjelo povijesno značenje Bhagavad-gite, treba poznavati indijsko shvaćanje povijesti i vremena.

Proučavanje povijesti ima određenu svrhu i mjesto u životu pojedinca. Njegov cilj je u sadašnjosti obrazovati duh pomoću informacija iz prošlosti, radi osiguranja bolje sadašnjosti i bolje budućnosti. Na taj način svaka generacija koristi dostignuća prošlosti i time napreduje prema većoj mudrosti života.

Međutim znanje o kronološkom slijedu događaja nije ono što obrazuje one koji proučavaju povijest; ono što je značajno za vrijednost događaja, a to je vid povijesti na koji su se usredotočili indijski povjesničari. Oni su zabilježili, tako da ih mogu čitati sve generacije, samo takve primjere, tijekom velikih vremenskih razdoblja, koji pomažu objedinjenju ljudskog života. Njihov cilj je nadahnuće ljudi kao pojedinaca i kao članova društva.

Mudrac prosvijetljenog viđenja, Veda Vyasa, koji se drži za najvećeg povjesničara arijske kulture u Indiji, morao je uzeti u obzir veliko vremensko razdoblje koje je predhodilo njegovom dobu. Kao savjestan i potpuno objedinjeni čovjek, on nije mogao pisati povijest nemjerljivog razdoblja kao slijeda dana i godina. On je samo mogao izabrati određene događaje i zapisati ih na takav način da nadahnu i vode ljude svih vremena na putu evolucije i da ih pouče o objedinjenju života. Zbog toga se u Indijskoj povijesti ne može naći nikakav kronološki red. Vyasa je držao apsurdnim zapisati kronološki svaki događaj samo zato da bi ustanovio svaku kariku u dugom lancu vremenskih razdoblja.

Štoviše, fizički nije moguće zapisati povijest milijuna godina u kronološkom slijedu. U slučjaju malih zemalja s nekoliko tisuća godina civilizacije, posve je praktično za povjesničare s obzirom na ta mala područja i ta kratka vremenska razdoblja, da održavaju kronološki slijed. Vyasa je pak imao jasno viđenje cijelog vremenskog razdoblja počevši od dana kreacije. Takav duh nije mogao i nije želio pridati kronologiji bilo kakvu važnost.

Indijsko shvaćanje vremena , kao što je dalje izloženo, jasno će prikazati situaciju s kojom se suočio Vyasa i drugi pisci indijske povijesti.

Vrijeme je pojam za mjerenje vječnosti. Indijski povjesničari zasnivaju svoje poimanje vremena na vječnom bitku; za njih je vječnost osnovno polje vremena.

Da bi se došlo do nekog poimanja vremena , najbolja mjera bit će nešto čiji je životni vijek najdugovječniji u relativnom polju kreacije. Tako je, prema prosvijetljenom Vyasinom viđenju Božanska Majka, Univerzalna Majka, u krajnjem odgovorna za sve što jest, što je bilo i što će biti u cijelom svijetu. Vječnost vječnog života apsolutnog bitka se poima u smislu bezbrojnih života Božanske Majke, čiji jedan jedini život obuhvaća tisuću života Gospoda Šive. Jedan život Gospoda Šive pokriva vrijeme od tisuću životnih vijekova Gospoda Višnua. Jedan vijek Gospoda Višnua obuhvaća tisuću života Brahme, Stvaraoca. Jedan vijek Brahme sadrži sto godina Brahme. Jedna godina Brahme sadrži 12 mjeseci Brahme, a svaki mjesec sadrži trideset dana Brahme. Jedan dan Brahme zove se Kalpa. Jedna Kalpa je jednaka vremenu od 14 Manua. Vrijeme jednog Manua zove se Manvantara. Jedna Manvantara je jednaka sedamdeset i jednoj Ćaturyugi. Jedna Ćaturyuga sadrži cijelo razdoblje od četiri yuge tj. sat-yugu, treta-yugu, dvapara-yugu i kali-yugu. Razdoblje yuga se poima u smislu trajanja sat-yuge. Tako razdoblje treta-yuge iznosi tri četvrtine sat-yuge;razdoblje dvapara-yuge je polovina sat-yuge; a razdoblje kali-yuge jedna četvrtina sat-yuge. Razdoblje kali-yuge iznosi 432 000 godina života čovjeka.

Sada razmotrimo vrijeme kreacije: koliko bilijuna trilijuna godina je postojao svijet! Čak ako pregled jedne godine ispuni samo jednu stranicu ili pak samo jedan redak, kako bi se uopće mogla čitati takva povijest i njezina pouka primijeniti na nečiji život? Zbog toga se indijski povjesničari nisu pridržavali kronološkog reda. Osim što bi to bilo nepraktično, držalo se nepotrebnim, beskorisnim i štetnim za samu svrhu povijesti...

Žalosno je da se tako dragocjeni podaci o životu na najvišoj ljudskoj razini kakve susrećemo u povijesnom materijalu drevne Indije, drže za mitove. U njima bi, naprotiv, trebalo prepoznati najkorisniju povijest najviše civilizacije koja je ikada postojala na zemlji.”

Maharishi Mahesh Yogi: O Bhagavad-giti

Iscrpno ispiši razlike i sličnosti Hegela i Maharishija u pristupu povijesti?





Tags: drevnosti indijske, drevnosti, ljudi, uživali, mudrosti, indijske