PRAVO NA SOCIJALNU ZAŠTITU PRISTUP USLUGAMA SOCIJALNOG RADA U

PRIJAVA OBČANA (DODIPLOMSKI ŠTUDIJSKI PROGRAM PRAVO 1
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA PRAVO U KOMUNIKACIJAMA TEMA
SVETO PISMO I TRADICIJA PRAVOSLAVNE CRKVE IVICA STAMENKOVIC

---

1 KREIRATI APLIKACIJU U KOJOJ SE ISCRTAVAJU PRAVOUGLI JEDNAKOKRAKI
15 REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO PRAVOSUĐA P R I J
18 MINISTRSTVO ZA JAVNO UPRAVO PROJEKT ZA VZPOSTAVITEV SISTEMA

---

PRISTUP SOCIJALNIM PRAVIMA PRIPADNIKA DRUŠTVENO UGROŽENIH KATEGORIJA U KS

Pravo na socijalnu zaštitu: Pristup uslugama socijalnog rada u KS

Uvod

Proces tranzicije dalje nosi promjene u svim sferama društvenog života pa tako i oblasti socijalne politike i obezbjeđivanja socijalnih prava društveno ugroženim kategorijima. Bosna i Hercegovina se nakon završetka rata suočava sa mnogim posljedicama koje se izmedu ostalog ogledaju u velikom broju raseljenih lica, civilnih žrtava rata, djece bez roditeljskog staranja, osoba bez adekvatnog smještaja, lošom ekonoskom situacijom i sl. S ciljem adresiranja ovog problema doneseni su brojni zakoni i strategije na različitim nivoima vlasti koje za cilj imaju garanciju prava te bolju socijalnu uključenost pojedinih ugruženih grupa ali je njihova implentacija slaba i efekti nedovoljni.

Poslijedice rata se ne ogledaju samo u povećanom broju stanovništva koje sada pripada jednoj ili više socijalno ugroženih kategorija već je neophodno i da naglasimo da sistem socijalne zaštite u BiH trpi velike promjene u procesu tranzicije. U tom kontekstu, Stubbs kao jedan od najvećih problema izdvaja veliki gubitak ljudskog kapitala od strane centara za socijalni rad (više od 70%¹) koji predstavljaju kljucni faktor u sistemu socijalne zaštite.² Veliku ulogu pružanju socijalnih usluga i osiguravanju prava za pripadnike ugroženih socijalnih kategorija su imale i danas imaju nevladine organizacije.

O broju socijalno ugroženih građana govore i podaci Agencije za statistiku BiH koji ukazuju da se broj slučajeva u centrima za socijalni rad u oba entiteta povećava iz godine u godinu.³ Samo u Kantonu Sarajevo broj intervencija u službama za socijalni rad se od 2006 do 2010 povećao za skoro 50000.⁴ Upravo iz tog razloga je neophodno da se adekvatno adresira pitanje pristupa pravima socijalno ugroženih kategorija. Ovaj papir je sastavni dio projekta pružanja besplatne pravne pomoći socijalno ugroženim kategorijama u KS i ZDK (Prometej) u okviru kojeg su identificirani neki od osnovnih problema s kojima se susreću pojedinci pri pokušaju da ostvare socijalna prava. Obzirom da su centri za socijalni rad institucije kojima se pripadnici ovih kategorija obraćaju s ciljem dobivanja informacija o pravima, te pomoći pri ostvarenju istih, bitno je učiniti sve potrebne korake da se unaprijedi njihov rad kao i rad i međusobna saradnja relevantih institucija i organizacija koje čine sistem socijalne zaštite i utiču na kreiranje politika u ovoj oblasti. U ovom kontekstu treba napomeniti i da su principi ljudskih prava i socijalne pravde fundamentali dio socijalnog rada. Ovaj papir će se fokusirati na identifikaciju ključnih prepreka koje obstruiraju ostvarenje zakonom garantiranih prava pripadnika društveno ugroženih kategorija u KS kada govorimo o pravima iz oblasti socijalne zaštite koja se ostvaruju posredstvom centara za socijalni rad.

Međunarodne obaveze BiH

Velika pažnja se posvećuje brojnim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima koje se BiH obavezala poštivati. Međunarodna federacija socijalnih radnika (IFSW) i I Svetska asocijacija škola socijalnoog rada (IASSW) su kao ključne konvencije o ljudskim pravima koje su od velikog značaja za oblast socijalnog rada identificirale slijedeće: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (UDHR), Međunarodni Pakt o civilnim i političkim pravima (ICCPR), Međunarodni Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), Međunarodna Konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (CERD), Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Konvencija o pravima djeteta (CRC). Neki od članova pomenutih konvencija se odnose upravo na pitanja koja se adresiraju kroz socijalne politike. Međunarodna deklaracija o ljudskim pravima garantira svim građanima pravo na socijalnu sigurnost kroz Član 22. koji glasi: Svatko kao član društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlašten je, putem državnih napora I međunarodne suradnje te u skladu s organizacijom i mogućnostima svake pojedine države, na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove osobnosti.

Prema Ustavu BiH osnovne provizije međunarodnog prava se direktno primjenjuju u BiH. Aneks I Ustava BiH navodi petnaest medjunarodnih ugovora u oblasti ljudskih prava koji se moraju primjenjivati u BiH uključujući i ICCPR, ICESCR, CERD, CEDAW, CRC. Nadalje, Bosna i Hercegovina je ratificirala revidiranu verziju Evropske socijalne povelje. Dok su pojedini članovi Povelje prihvaćeni upotponosti, pojedini su prihvaćeni samo djelimično dok je na dio članova uložena rezerva. Prikaz obaveza koje je BiH prihvatila ratificiranjem revidirane verzije ESP je prikazan u Tabeli 1.

Tabela 1.

Članovi Evropske socijalne povelje5
Član	1	2	3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13	14	15	16
Status*	1	1	3	2	1	1	1	1	1	3	1	2	2	1	3	1
Član	17	18	19	20	21	22	23	24	25	26	27	28	29	30	31
Status*	1	3	3	1	1	1	1	3	3	3	3	1	3	3	3

* - prihvaćen u cijelosti 1 - djelimično prihvaćen 2 - nije prihvaćen 3

BiH je iskoristila maksimalan broj rezervi. Kao što se vidi iz Tabele 1., BiH nije prihvatila obaveze prema Članu 30 (Svako ima pravo na zaštitu od siromaštva i društvene isključenosti) al se prihvatanjem Člana 14 (Svi imaju pravo koristiti usluge socijane zaštite) obavezala ovo pravo pružiti svim građanima BiH. U daljoj formulaciji ovog Člana se ističe da je BiH kao država potpisnica ESP obavezna „promovirati i osigurati usluge koje bi, korištenjem metoda socijalnog rada, doprinijele dobrobiti i razvoju individua i grupa u zajednici i njihovoj prilagodbi društvenom okruženju.“⁶ Nadalje ovaj član naglašava obavezu države da podstiče učešće civilnog sektora u obezbijeđivanju socijalnih prava svim građanima uključujući i pripadnike ugroženih skupina.

Evropski komitet za ljudska prava je izrazio nemogućnost da procijeni stanje u BiH kada je riječ o pristupu pravima iz grupe Zdravstva, socijalne sigurnosti i socijalne zaštite prema ESP. Prema Godišjem izvještaju o rezultatima aktivnosti Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH za 2011 godinu, Odijel za ekonomska, socijalna i kulturna pitanja je u 2010 zaprimio 962 žalbe dok u 2011 taj broj iznosi 735 žalbi. U Područnom uredu Sarajevo u 2011 zaprimljeno 1397 žalbi od čega 268 u Odijel za ekonomska, socijalna i kulturna pitanja o čega se najveći broj žalbi odnosi na prava iz rada i u vezi sa radom a značajan broj i na ostvarivanje socijalne i zdravstvene zaštite.⁷ Prema Analizi socijalne povelje u našem zakonodavstvu problem nije u normativnoj oblasti te FBiH ima visok stepen usaglašenosti zakonodavsta sa odredbama ESP već u tome što neka pitanja nisu zakonski regulisana ili nisu dovoljno jasno formulisana.⁸ Ipak, kako ukazuje Demirović u BiH čak i osiguranje minimuma međunarodno priznatih prava predstavlja kršenje ljudskih prava... (jer je država) dužna osigurati... socijalnu pomoć koja će biti u takvom iznosu da omogući zadovoljavanje minimalnih egzistencijalnih potreba (trenutni iznos pomoći po ovom osnovu (u BiH) iznosi između 0 i 40 KM)“⁹ dok je minimalni propisani iznos 15% od minimalne plate što iznosi 51 KM mjesecno.¹⁰

Prava pripadnika socijalno ugroženih kategorija u BiH

Oblast socijanih politika je u nadležnosti entiteta. FBiH nadležnosti u oblasti socijalne politike dijeli sa kantonima koji su između ostalog odgovorni za kreiranje i regulaciju politika koje se odnose na javne usluge, za implementaciju socijalnih politika i održavanje službi za socijalni rad.¹¹ Sam sistem socijalne zaštite u BiH se u praksi pokazuje kao komplikovan i neusklađen. Zasnovan je na šemi socijalnog osiguranja (finansira se iz doprinosa na plate) i šemi socijalne pomoći (finansira se iz budžeta opština, kantona i entiteta).¹² Ovaj rad će se fokusirati na drugi aspekt.

Za sprovođenje i finansiranje zakona neposredno su zaduženi organi tri nivoa vlasti: federacije, kantona i opština. Zakon o alokaciji javnih sredstava u FBiH definira alokaciju od federalnog nivoa ka kantonima i opštinama. Socijalna zaštita se trenutno finansira iz budžeta kantona dok je finansiranje prava lica sa invaliditetom, civilnih žrtve rata i porodica s djecom prebačeno na federalni nivo. Prijedlog da se socijalna zaštita, civine žrtve rata, porodice s djecom i temeljna prava osoba s invaliditetom regulišu sa 4 različita zakona je u parlamentarnoj proceduri¹³ što je i jedna od preporuka koje su proizišle iz analize usklađenosti zakonodavstva u BiH sa ESP.¹⁴ Također, nije omogućeno korištenje dijela sredstava prikupljenih kroz porez na dodatnu vrijednost za razvoj programa socijalne zaštite.¹⁵ Iako je novi prijednog zakona u načelu dobar ukoliko bude usvojen moguće je da dođe do problema pri obezbijeđivnju sredstava za njegovu implementaciju.¹⁶ Kako trenutno sistem materijalnih davanja nije uvezan postojeća sredstva se ne koriste na najbolji mogući način.¹⁷ Jedan od ključnih problema pri implementaciji zakonskih propisa jeste upravo to da alokacija finansijskih sredstava ne prati nove propise.¹⁸ Nadalje, veliki broj pitanja se naknadno riješava podzakonskim aktima a na iste se često dugo čeka.¹⁹

Prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom FBiH, kantoni su obavezni da kroz svoj zakonski okvir obezbijede građanima isti ili viši nivo zaštite nego što je propisan federalnim zakonom. Socijalno ufrožene kategorije su kroz ovaj Zakon a to su: 1) djeca bez roditeljskog staranja, 2) odgojno zanemarena djeca, 3) odgojno zapustena djeca, 4) djeca ciji je razvoj ometen porodicnim prilikama, 5) lica sa invaliditetom i lica ometena u fizickom ili psihickom razvoju, 6) materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica, 7) stara lica bez porodicnog staranja, 8) lica sa drustveno negativnim ponasanjem, 9) lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.

Socijalna zaštita i srodna prava su različito regulisana u kantonima, što dijelom proizailazi iz različitih finanskijskih mogućnosti kantona. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike nedovoljno nadgleda usaglašenost i primjenu zakona u kantonima iako je to zakonski propisana funkcija ovog Ministarstva²⁰ a koordinacija između sistema socijalne zaštite je na prilično niskom nivou. Određeni nivo međukantonalne saradnje postoji te se putem kantonalnih centara za socijalni rad u nedostatku smještajnih kapaciteta za neke kategorije korisnika isti mogu smijestiti i u ustanove u drugom kantonu. Sama činjenica da se prava iz oblasti socijalne zaštite osim u slučaju osoba sa invaliditetom finansiraju na nivou kantona ne podržava princip solidarnosti i dijeljenja rizika te vodi ka većoj nejednakosti među građanima. Jedan od problema koji proizilazi iz neusaglašenosti legislative između kantona jeste i migracija iz socijalnih razloga. Primijećeno je da se Kanoton Sarajevo koji nudi viši nivo socijalne zaštite susreće sa prilivom korisnika iz drugih kantona koji mijenjaju mjesto prebivališta dijelom zbog nemogućnosti da osnovna socijalna prava ostvare u prvobitnom mjestu prebivališta.

Skupština Kantona Sarajevo je donijela Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom KS koji garantira sva prava kao i federalni zakon te dodaje jos dvije kategorije kao korisnike socijalnih usluga a to su: 1) lica i porodice koja bi svoju socijalnu sigurnost trebala ostvariti od primanja u skladu sa članom 8. Kantonalnog zakona, a ta primanja nisu dovoljna za podmirivanje osnovnih životnih potreba, 2) lica izložena zlostavljanju i nasilju u porodici.²¹

Kroz zakone, uredbe i odluke definirana su prava korisnika socijalne zaštite. Također precizirani kriteriji za ostvarivanje prava na različite oblike, mjere i usluge socijalne zaštite. Konkretna prava koja korisnici socijalne zaštite u KS ostvaruju te broj korisnika istih kao i prosječno mjesečno izdvajanje po korisniku u 2011 je predočeno u Tabeli 2.²²

Tabela 2

SOCIJALNA ZAŠTITA U KS (2011)
Pravo	Prosjecan broj korisnika mjesecno	Porast/Pad u odnosu na 2010	Udio u ukupnom br. korisnika (%)	Prosjecno mjesečno davanje po korisniku
1. Stalna novčana pomoć	573	- 3%	4,19	178 KM
2. Dodatak za njegu i pomoć od dr. osobe i novčana naknada za pomoć i njegu za stara i nemoćna lica	2950	- 2%	21,57	99
3. Jednokratna novčana pomoć	327	14	2,39	100
4. Izuzetna novčana pomoć	29	21	0,21	229
5. Novčana naknada za vrijeme čekanja na zaposlenje,	488	1	3,57	440
6. Smještaj u drugu porodicu	54	- 2%	0,39	418
7. Smještaj u ustanove socijalne zaštite	828	1	6,05	586
8. Zdravstvena zaštita	1916	70	14,01	20
9. Vanredno školovanje	6	200	0,04	470
10. Subvencioniranje troškova grijanja	912	30	6,67	70
11. Subvencioniranje troškova dženaza/sahrana/ukopa	12	50	0,09	769
12. Narodne kuhinje	5584	19	40,82	46

I

Pojedina prava se mogu ostvariti na kantonalnom ili na nivou Federacije. Ukoliko korisnik pravo ostvaruje na nivou federacije isto ne može ostvariti na kantonalnom nivou. Da bi ostvarili pravo na kućnu njegu Federaciji se obraćaju lica koja imaju invaliditet 90% ili 100% i mlađi su od 65 godina. Za lica koja su starija od 65 godina kućna njega je obezbijađena preko Kantona ukoliko osoba ima primanja manja od 240KM (iako je minimalna penzija 370KM). Da bi se pravo na kućnu njegu ostvarilo preko kantona vještačenje se ne plaća dok se izlazak pred Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja FBiH plaća, te pomenuta sredstva bivaju vraćena jedino u slučaju kad se ispostavi da korisnik ima invaliditet od 90% ili više. Plaćanje ovog postupka onemogućuje ostvarivanje ovog prava za korisnike koji nisu u stanju da podmire troškove. Opsežna dokumentacija koja se mora priložiti uz zahtijev da se pravo ostavari, koju nekad čini i do 13 dokumenata, iako neophodna da bi se izbjegla zloupotreba zakona, čini pristup ovom pravu još težim, te osobe u stanju potrebe za ovim tipom asistencije često nisu u mogućnosti da iste sakupe bez asistencije trećeg lica.

z Tabele 2 vidimo da se u slučaju ostvarivanja devet od navedenih 12 prava broj korisnika povećao u 2011. godini u odnosu na 2010.g. a ukupan broj korisnika materijalnih davanja u KS se povećao za 9% što ukazuje na pogoršanje socijalnog stanja u KS dok se visina realizovanih sredstava po oblicima materijalnih davanja smanjila za 3%.²³ Pored navedenog, djelovalo se i po pitanju riješavanja stambenog pitanja ugroženih kategorija te su u nekim slučajevima korisnici oslobođeni plaćanja stanarine na za to predviđenim lokacijama dok se u drugim slučajevima sufinansiralo podstanarstvo. Nadalje, došlo je i do povećanja od 12% u pružanju usluga stručnog socijalnog rada.²⁴

Jedan od problema pri ostvarivanju socijalnih prava jeste i neinformiranost građana o zakonom zagarantovanim pravima koja mogu da ostvare. Iako su ove informacije dostupne putem službi za socijalni rad, nevladinih organizacija, te u nekim slučajevima i

resornih ministarstava te povremeno medija, upoznatost građana o njihovim pravima ostaje relativno niska. Nadalje, lica koja traže usluge socijane zaštite u ovom procesu često trebaju pravnu pomoć a kako je riječ o pripadnicima socijalno ugroženih kategorija istu često nisu u stanju priuštiti te je neophodno da se ova vrsta pomoći besplatno obezbijedi. U tom pogledu je poslednjih nekoliko godina bilo poziitvnih pomaka te su u pojedinim kantonima formirani Centri za besplatnu pravnu pomoć. U KS je donesen Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći ali je Centar za pružanje besplatne pravne pomoći još uvijek u procesu formiranja. Tokom proteklih godina građani su besplatnu pravnu pomoć ostvarivali putem usluga nevladinih organizacija ali je njihov kapacitet ograničen i uslovljen „vremenskim i programskim zahtjevima donatora, te ograničenim sredstvima“²⁵

Ukoliko korisnik nije zadovoljan donesenim rješenjem može uložiti žalbu. Ministarstvu za rad i socijalnu politiku KS ili nadležnom federalnom ministarstvu u zavisnosti o kojem pravu je riječ te ko je osnivač izvršnog organa na čiju odluku stranka ulaže žalbu. Korisnik svoja prava može tražiti i putem upravnog spora ili se obratiti Podružnom uredu Ombdusmena za ljudska prava BiH ukoliko misli da su ista prekršena. Institucija ombudsmena ima mandat da istraži navodna kršenja zakona i izdaje preporuke nadležnim organima iako iste nisu obavezujuće. Iako Institucija ombudsmena ne pruža pravnu pomoć u smislu pisanja podnesaka ili žalbi te zastupanja stranaka pred javnim organima, iste mogu uputiti na adresu gdje mogu dobiti uslugu besplatne pravne pomoći.

Službe za socijalni rad

Službe KCSR su primarna adresa na koju se obraćaju pripadnici ugroženih kategorija u KS s ciljem informiranja i ostvarenja prava. Oni su prvostepeni organi u uvođenju u pravo korisnika socijalne zaštite i civilnih žrtava rata. Kantonalni centar za socijalni rad je formiran 1997 prema odluci Skupstine KS. Opštinske službe za socijalni rad su sastavni dio Kantonalnog centra (Slika 1).

Primarne funkcije centara za socijalni rad su: „procjena potreba, primanje zahtjeva za pomoć i isplate davanja npr. u novcu, subvencioniranje komunalija, nematerijalna pomoć i (te) smještanje osoba u ustanove, njihovo nadgledanje i savjetovanje za stare, osobe sa invaliditetom, djecu sa posebnim potrebama, razvedene roditelje, maloljetničke prestupnike.“²⁶ Obim poslova koje ove ustanove obavljaju je velik te se povećeava sa donošenjem novih zakona i podzakonskih akata.

Pripadnici prethodno navedenih kategorija se samostalno obraćaju službama za socijalni rad a u nekim slučajevima ih na tu adresu upućuje policija. Službe za socijalni rad na zahtijev pojedinca pokreću postupak po službenoj dužnosti. Pored centara za socijalni rad usluge pružaju i ustanove za smještaj i brigu za djecu bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarenu djeca i djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju, ustanove za socijalnu i zdravstvenu brigu o licima sa invaliditetom i drugim licima te ustanove za dnevni boravak korisnika.²⁷

Slika 1. Opći socijalni rad i trijaža (Materijalna davanja; Osposobljavanje za život i rad; Lica sa invaliditetom; Smještaj u ustanove; Smještaj u drugu porodicu; Smještaj u ustanove socijalne zaštite; Druge usluge socijalnog rada), Zaštita braka porodice i djece (Brak i bračni odnosi; Odnos roditelja i djece; Usvojenje; Prava i dužnosti roditelja i djece; Starateljstva; Izdržavanje; Zaštita od nasilja u porodici; Druge usluge socijalnog rada), Zaštita, tretman djece i omladine sa poremećajem u ponašanju i članova njihove porodice (Rad sa krivično neodgovornom djecom do 14 godina; Postupci i aktivnosti sa maloljetnicima tokom pripremnog sudskog postupka; Procedure i aktivnosti za provođenje izrečenih odgojnih mjera; Savjetodavno-terapijski rad sa maloljetnicima i njihovim roditeljima; Odgojne preporuke).

Kada je riječ o smiještaju u ustanove socijalne zaštite, službe za socijalni rad korisnike smještaju u adekvatne ustanove te u slučaju da isti ne mogu priuštiti smještaj troškovi se pokrivaju kroz budžet. Najveći dio materijalnih davanja u 2011.g. je utrošen na smiještaj u ustanove socijane zaštite.²⁸ Bitno je naglasiti da se KS susreće s nedostatkom socijalnih ustanova u koje se mogu smijestiti korisnici ovog prava iako je jedan broj stanova obezbijeđen u naselju Otes. Javne ustanove za smiještaj korisnika u KS su Gerontološki centar, Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom, Dom za dijecu bez roditeljskog staranja, Disciplinski centar za maloljetnike i Kampus KS²⁹. Neke socijalne ustanove su obezbijeđene kroz rad nevladinih organizacija kao sto je Sklonište za zlostavljane žene i djecu (FLD Barselona) i Dnevni centar za djecu koja rade na ulici. Dnevni centar je bio obezbijeđen kroz donatorska sredstva a za rad Dnevnog centra u 2012 je obezbijeđeno 50000 KM dijelom kroz donatroska sredstva dijelom kroz budžete opština što nije dovoljno za njegovo dalje funkcioniranje koje će postati upitno ukoliko se ne obezbijede dodatna sredstva. Socijalne ustanove se finasiraju iz različitih izvora: kantonalnog budžeta, donatorskih sredstava, vlastitih sredstava i donacija pojedinaca i privatnog sektora. Također postoji problem s nedovoljnim kapacitetom smještajnih ustanova koje postoje te se na listi čekanja za smiještaj u Gerontološki centar trenutno nalazi oko 40 osoba.

Nepostojanje Prihvatnih stanica za beskućnike, kao i nepostojanje adekvatnih stambenih kapaciteta stvara veliku prepreku ostvarivanju osnovnih prava za određene kategorije korisnika. U sklopu Gerontološkog centra postoji prihvatilište za skitnice i prosjake koje je odvojeno od smještajnog dijela. KCSR ima potpisane Protokole o saradnji sa MUP-om i Gerontološkim centrom za zbrinjavanje beskućnika ali imajući u vidu populaciju koja je primarni korisnik ovog centra Protokol potpisuje da Gerontološki centar ima pravo da odbije prihvatiti pojedina lica kao što su lica u alkoholiziranom stanju ili duševni bolesnici, za čiju brigu nema adekvatan kadar. Iako ovaj aranžman donekle ublažava trenutnu situaciju, on nije adekvatna zamijena za kreiranje prihvatne stanice te pružanje usluga jednom dijelu korisnika ostaje onemogućeno.

Obim posla koji prema zakonskom obavezama obavljaju službi za socijalni rad je visok i u porastu te pored rada sa korisnicima uključuje i niz drugih aktivnosti. Plan broja korisnika službi za socijalni rad u 2012 je prikazan u Tabeli 3³⁰ dok Tabela 4³¹ prikazuje plan oblika mjera i usluga za isti vremenski period. Jedan od najvećih problema s kojima se susreću u KCSR jeste nedostatak kadra. U kojoj mjeri su službe za socijalni rad preopterćene se vidi i iz podataka koje je objavila Agencija za statistiku BIH koji kazuju da iako se broj intervencija KCSR u periodu od 4 godine (2006-2010) povećao za skoro 50000, broj uposlenih u Centru se u 2007 povećao za 21 uposlenika te od tada do 2010 ostaje isti.³² Prema riječima Mirsade Poturković, direktorice KCSR, jedan socijalni radnik nekad ima i do 3000 predmeta na kojima radi što čini nemogućim da se posveti svakom pojedinom korisniku te je suvišno govoriti o mogućnosti redovnog odlaska na teren i o formiranju multidisciplinskih timova za rad sa korisnicima. Dok međunarodni standardi preporučuju da službe za socijani rad raspolažu sa jednim socijalnim radnikom na 1000 do 1500 stanovnika u BiH je uposlen jedan socijalni radnik na 10000 stanovnika³³ te se dešava da jedan socijalni radnik u BiH pokriva duplo više slučajeva (oko 3000) nego što se preporučuje da pokriva stanovnika koji nisu nužno korisnici usluga.

Tabela 3.

Kategorija	1	2	3	4	5	6
Broj korisnika	308	543	362	1163	10322	603
Kategorija	7	8	9	10	11
Broj korisnika	2840	74	12100	2275	1757

Kategorije: 1) djeca bez roditeljskog staranja, 2) odgojno zanemarena djeca, 3) odgojno zapustena djeca, 4) djeca ciji je razvoj ometen porodicnim prilikama, 5) lica sa invaliditetom i lica ometena u fizickom ili psihickom razvoju, 6) materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica, 7) stara lica bez porodicnog staranja, 8) lica sa drustveno negativnim ponasanjem, 9) lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik zaštite 10) Lica i porodice koje nemaju dovoljno prihoda za podmirenje životnih potreba, 11) lica izložena zlostavljanju i nasilju u porodici.

Tabela 4.

Prava	1	2	3	4
Broj korisnika	144	893	8776	2272
Prava	5	6	7	8
Broj korisnika	129	766	32	138.569

Prava: 1)Smještaj u drugu porodicu 2)Smiještaj u ustanovu socijalne zaštite 3)Novčane pomoći 4) Regulisanje prava subvencioniranja troškova grijanja 5) Regulisanje prava subvencioniranja troškova dženaze/sahrane/ukopa 6) Regulisanje prava na zdravstvenu zaštitu 7) Mjere uključenja (škola, spcijalna škola,rehab.) 8) Usluge socijalnog rada

Kako je alokacija sredstava prema KCSR nedovoljna i za finansiranje nekih od osnovnih funkcija Centra, isti nije u mogućnosti da planski uvede novine u svoj rad te da djeluje u pravcu razvoja službi što bi rezultiralo pružanjem kvalitetnijih usluga korisnicima. Prema Drugom periodičnom izvještaju Bosne i Hercegovine o primjeni Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima kao odgovor na apel Komiteta da se obezbijede adekvatna sredstva za rad centara za socijalni rad, te da se poveća broj socijalnih radnika, psihologa i drugog kvalificiranog osoblja ovih centara navodi se da obzirom na ekonomsku situaciju u BiH „ovaj zahtjev teško je u potpunosti ostvarljiv… (te da) dodatna sredstva... ne postoje ni u jednom od budžeta tako da u ovom trenutku nije realno očekivati da se centri za socijalni rad u FBiH značajnije popune adekvatnim kadrom.“³⁴

U planu KCSR za 2012 se navodi da je neophodno izraditi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova kojim se predviđa reorganizacija rada i povećanje uposlenika kako bi se unaprijedio kvalitet pruženih usluga i odgovorilo na nove zakonske obaveze. Nije obezbijeđena potrebna infrastruktua da bi se ove obaveze implementirale. Iako postoji potreba za strategijom za razvoj centara za socijalni rad, trenutno se problemi pokušavaju rješiti u hodu a dodatna sredstva na zahtijev KCSR se ne odobravaju.³⁵ Također, djelovanje službi za socijalni rad je usko vezano za druge institucija sistema kao što su škole, zdravstvene ustanove, tužilaštvo te njihov kvalitet rada i efektivnost također utiču na usluge koje pružaju službe za socijalni rad. Osnov saradnje ovih institucija je definisan kroz zakone i podzakonske akte te saradnja postoji ali je evidentna potreba da se ista i unaprijedi.

Službe nisu u mogućnosti pri radu s korisnikom organizati multidisciplinaran i timski pristup te ne postoji proces nadgledanja rada socijalnih radnika što za posljedicu ima da kvalitet usluge zavisi kako od realnih ograničenja tako i od indivualne posvećenosti i profesionalnosti svakog pojedinog socijalnog radnika. Dok se u zemljama sa korisnicima radi preventivno i po 6 mjeseci³⁶, u službama za socijalni rad KS omogućene su samo osnovne aktivnosti u smislu prevencije. Samim tim funkcija službi za socijalni rad je neminovno usmjerena ka finansijsko-administrativnoj više nego psihosocijalnoj pomoći, praćenju stanja korisnika usluga i preventivnom radu.³⁷ Na kapacitet službi KCSR da odovore na potrebe korisnika se pokušava djelovati kroz dodatnu edukaciju postojećeg kadra dok pitanje nedovoljnog broja uposlenih ostaje neodgovoreno. Dio ovih usluga se građanima obezbjeđuje kroz djelovanje nevladinih organizacija.

Uloga civilnog sektora u pružanju socijalnih usluga

Kao što smo već spomenuli 2 stav, člana 14 ESP obavezuje BiH da potiče „učešće pojedinaca i dobrovoljnih i drugih organizacija u uspostavi i održavanju... službi (socijalne zaštite).“³⁸ U skladu s ovim članom, prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite žrtva rata i zaštite porodice sa djecom FBiH otvorena je mogućnost da civilni sektor učestvuje u pružanju socijalnih usluga kroz član 4 koji glasi „Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom mogu obavljati i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i organizacije koje oni osnivaju, građanin pojedinac i strana fizička ili pravna lica.“ U martu 2010 godine je potpisan i Sporazum o suradnji Vlade KS i nevladinog sektora u KS s ciljem unaprijedenja i uspostavljenih oblika i sadržaja saradnje u kojem se prepoznaje da nevladin sektor nezavisnim znanjem i ekspertizama može doprinijeti procesu donošenja odluka.³⁹ Također, u nekim opštinama su potpisani sporazumi između općinskih vijeća, općinskog načelnika i nevladinih/neprofitnih organizacija s ciljem unaprijeđenja pomenutog procesa.⁴⁰ Za pripremu razvojnih dokumentata kao i zakonskih riješenja od ključne je važnosti učešće civilnog sektora, te je veoma bitno osigurati transparentnost ovih procesa kao i procesa implementacije istih te njihov monitoring i evaluaciju.

Kroz djelovanje civilnog sektora i ostarivanje partnerstva obezbijeđen je dio infrastrukture koja je neophodna za izvršenje zakonskih obaveza države prema građanima a kojom KS ne raspolaže. Dobar primjer je je Sigurna kuća koju vodi NVO FLD u koju je uz saradnju sa centrima za socijalni rad, policijskiim upravama i drugim NVO u periodu od 10 godina smiješteno 1185 korisnika.⁴¹ Ovo je samo jedan primjer komplementarnog rada vladinog i civilnog sektora s ciljem osiguravanja osnovnih prava građanima. Također, usluge javne kuhinje pored Crvenog Križa KS pružaju i Narodna kuhinja Stari Grad, Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet” i Hrvatska karitativna organizacija “Kruh Svetog Ante” i dr. Pored ovoga, usluge kućne njege, psihosocijalne terapije, kreativnih radionica, osposobljavanja za rad i slično su također pružene kroz rad civilnog sektora. Uključivanje civilnog sektora u ove procese predstavlja alternativu „isključivom oslanjanju na tržište ili na državu.“⁴²

Pružanje besplatne pravne pomoći pri ostvarnju prava za ugrožene kategorije je iznimno bitno. Pristup besplatnoj pravnoj pomoći je korisnicima dugo bio omogućen samo kroz djelovanje nevladinih organizacija. Pravnu pomoć korisnici u KS mogu ostvariti i u službama za socijalni rad i kroz službe besplatne pravne pomoći u nekim opštinama u kantonu⁴³. Dok neke opštine pružaju pomoć i u slučaju upravnog postupka i u slučaju upravnog spora, druge samo u slučaju upravnog postupka. Pravne oblasti iz kojih se pruža besplatna pravna pomoć u navedenim opštinama se razlikuje od opštine do opštine. Također, u KS je u toku formiranje Zavoda za pružanje besplatne pravne pomoći KS. Najobuhvatniji pristup besplatnoj pravnoj pomoći građani KS i dalje mogu ostvariti u nevladinim organizacijama. Neke nevladine organizacije ovu vrstu pomoći pružaju kontinuirano dok se u nekim organizacijama BPP ostvaruje samo povremeno na projektnoj osnovi. Informacije o tome gdje mogu ostvariti pravo na besplatnu pravnu pomoć korisnici mogu dobiti na više načina: putem interneta, medija, službi za socijalni rad, opština. Pripadnici ugroženih kategorija često nemaju pristup internetu ili se njime ne koriste a medije ne prate redovno te za informacije o ovom tipu pomoći zavise od opština i službi za socijalnu zaštitu kao i o proaktivnosti civilnog sektora u pristupu potencijalnim korisnicima. Mnogi od pripadnika socijalnog ugroženih kategorija koji pokušavaju neka od zakonom zagarantovanih prava ostvariti trebaju pomoć pri pisanju podnesaka a ukoliko je riječ o licima lošeg zdravstvenog stanja i pri vađenju dokumenata koje je neophodno dostaviti. Ovu vrstu asistencije mogu pružiti ne samo organizacije koje se bave pružanjem besplatne pravne pomoći već i organizacije koje pružaju druge vrste usluga ugroženim kategorijama.

Primjeri dobre prakse Karakteristike dobre prakse u Francuskoj Lokalno pružanje usluga Partnerstvo interdisciplinarnih pružaoca usluga Timski rad sa korisnicima Lokalna evaluacija... Mogućnost da sve zainteresirane strane učestvuju u donošenju odluka Ispitati lokalne socijalne, kulturne i ekonomske uzroke ranjivosti Oprez pri prihvaćanju modela iz drugih zemalja sa različitim kulturnim i socioekonomskim karakteristikama Jačanje kapaciteta lokalnih vlada da pružaju socijalne usluge kroz obezbijeđivanje adekvatne finansijske i pravne podrške Karakteristike dobre prakse u Engleskoj Fokus na korisniku Prepoznavanje uloge neformalnih pružaoca socijalnih usluga Multiagencijska saradnja (single point of entry into service system) Uključivanje više zainteresiranih strana u planiranje i evaluaciju politika i programa Dokazi o kvalitetu i efektivnosti

Saradnja između civilnog sektora i KCSR je ostvarena kroz niz projekata. Protokoli o saradnji su potpisani su potpisani između KCSR i međunarodnih nevladinih organizacija kao što su Fondacije lokalne demokratije Barcelona, Hope and Homes for Children, SOS Kinderdorf International, Caritas i Save the Children. Saradnja je također ostvarena i sa lokalnim nevladinim organizacijama i udruženjima putem projekata kroz koje se pružaju ražličiti oblici socijalnih usluga kao što su Svijetlo, Altius, Žena-Žena, Centar za kreativno odrastanje, Narko NE, Budi moj prijatelj i dr. Ovo predstavlja napredak u odnosu na period neposredno poslije rata kada su funkcionirali gotovo paralelni sistemi pružaoca socijalnih usluga, a pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je do rata pružanje socijalnih usluga bilo gotovo isključivo funkcija centara za socijalni rad. Iako je napredak vidljiv, još uvijek nije postignut adekvatan nivo saradnje te ostvaren partnerski odnos. Razmijena informacija nije na na adekvatnom nivou, s jedne strane od NVO prema službama⁴⁴ što čini nemogućim da službe korisnike upute prema NVO koje pružaju za korisnika relevantne usluge a s druge strane od službi prema NVO koji kapacitet ovih organizacija ne korste u potpunosti.

Zaključak

Broj ljudi koji se svrstava u neku od socijalnih kategorija u BiH te onih koji se obraćaju službama za socjalni rad se iz godine u godinu povećava. Kompleksnost i fragmentiranost sistema u BiH čini ga neefikasnim te je iznimno teško pristupiti rješavanju problema socijalnih kategorija i osigurati da iste uživaju osnovna ljudska prava. Alokaciju sredstava prema socijalnim uslugama treba gledati kao obavezu da se ljudima osiguraju osnovna ljudska prava a ne kao dobrotvornu aktivnost te na taj način pristupiti i zagovaranju istog kroz saaradnju svih intersnih strana. Iako istaživanja pokazuju relativno visok nivo usaglešenosti BiH zakonske regulative sa ESP neophodno je pristupiti preciznijem definiranju pojedinih prava kroz zakone te osigurati minimum standarda u poštivanju istih.

Obzirom da u BiH nije izrađena socijalna karta te da od rata do danas nije proveden popis stanovnišva teško je procijeniti stvarne socijalne potrebe stanovništva čemu doprinosi I fragmentacija sistema. Nedostatak relevantnih podataka dalje vodi ka rasipanju sredstava koja ne dolaze do pripadnika najugroženijih kategorija te se desava da socijanu pomoć primaju i vlasnici nekretnina, neregistrovani privrednici i sl.⁴⁵. Iako su propisani uslovi za ostvarivanje pojedinih prava ba bi se izbjegle slične zloupotrebe još uvijek se dešava da korisnici uspiju „zaobići“ pomenute propise. Bitno je ovo pitanje adresirati na adekvatan način i pristupiti izradi socijalne karte. Neusaglašenost zakonske regulative vodi do toga da dio stanovništva koje je u stanju socijalne potrebe nema zakonsko pravo na socijalnu pomoć te se dešava da lice dobije potvdu od institucije na federalnom nivou da je u stanju potrebe za kućnu njegu ali da obzirom na uslove propisne zakonom nije moguće da se lice uvede u pravo i ostvari pravo na ovu vrstu pomoći. Pomenute nekonzistencije je neophodno odstraniti te jasno definirati kategorije.

Činjenica da se socijalna zaštita finansira iz budžeta kantona (izuzev lica sa invliditetom) rezultira tim da kantoni kroz zakone i podzakonske akte definiraju različit nivo zaštite za pripadnike ugroženih kategorija što vodi ka daljoj nejednakosti pripadnika ovih kategorija te potiče migraciju ka kantonima koji pružaju veći nivo zaštite. Da bi se izbjegli problemi koji dalje proizilaze iz ovog, potrebno je stvoriti preduslove za ujednačenje socijalne zaštite koja se garantira kantonalnim zakonima kroz alokaciju budžetskih sredstava FBiH za pitanja podmirenja obaveza prema pripadnicima svih ugroženih kategorija a koje proizilaze iz zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom.

Informiranost građana o pravima koja su im garantirana zakonom je relativno niska. Ovo stanje pogoršava činjenica da veliki broj pripadnika ugroženih kategorija ne posjeduje potrebne vještine da ovim informacijama pristupi putem interneta niti ima pristup mreži. Iako značajan broj aktera pruža ove informacije potrebno je kroz proaktivniji pristup osigurati bolju informiranst građana te kreiranjem info pultova olakšati pristup informacijama. Također bitno je osigurati prisutnost informacija o ovim pitanjima putem masovnih medija. U ovom kontekstu je bitno i da službe za socijalni rad razvijaju što bolju saradnju sa svim akterima u zajednici koji mogu doprinijeti širenju informacija o pravima pojedinaca uključujući i mjesne zajednice, opštine i civilno društvo.

Nadalje, neophodno je pripadnicima socijalnih kategorija osigurati besplatnu pravnu pomoć u procesu ostvarivanja prava. Značajan dio pripadnika ovih kategorija treba pomoć pri pisanju podnesaka i žalbi a neke kategorije i pri vađenju velikog broja dokumenta koje se zahtijevaju da bi se dokazalo da pojedino lice ispunjava zakonom propisane uslove da ostvari pravo na određeni oblik socijalne zaštite. Da bi se građanima osigurala ova usluga neophodno je ojačati saradnju sa nevladinim organizacijama i udruženjima koja pružaju usluge besplatne pravne pomoći kao i onima koje mogu pružiti usluge koje se odnose na pomoć pri prikupljanju relevantne dokumentacije.

KCSR ne raspolaže adekvatnim kadrom niti mehanizmima za implementaciju zakonskih obaveza. Neophodno je osigurati adekvatna sredstva da se popune kadrovske potrebe KCSR čiji je trenutni kadrovski kapacitet daleko ispod medjunarodnih standarda što u velikoj mjeri utiče na kvalitet usluga. Neophodno je da se usvoji savremena praksa socijalnog rada kao što su multidisciplinaran rad I aktivno učešće korisnika što je teško izvodivo u datim uslovima. Bitno je osigurati adekvatnu kontinuiranu edukaciju kadra kao I nadzora rada socijalnih radnika što trenutno nije slučaj. U ovom kontekstu je potrebno usvojiti kodeks prakse koji bi sadržavao set principa koji reguliraju praksu za socijalne radnike koji bi jasno definirala prava I obaveze svih aktera koji pružaju socijalne usluge uklljučujući ne samo socijalne radnike već i poslodavce s ciljem reguliranja i garancije visokog standarda socijalnih usluga. Nadalje, neophodno je sistemski pristupiti rješavanju problema te obezbjediti potrebnu infrastrukturu za implementaciju zakonskih obaveza kao što je osnivanje Prihvatne stanice te povećanje postojećih smještajnih kapaciteta za pojedine kategorije stanovništva kojima trenutno nisu osigurana osnovna prava zbog nepostojanja adekvatnih ustanova ili na ostvarenje istih čekaju dok se ne oslobode kapaciteti u postojećim ustanovama. Prebacivanje JU kao što je npr. Gerontološki zavod na budžet bi doprinijelo stabilnosti ovih ustanova. Neophodno je osigurati uslove da KCSR kao ključni segment u institucionalnoj mreži za osiguranje socijalne zaštite djeluje i u pravcu prevencije i osposobljavanja korisnika da izađu iz stanja socijalne potrebe.

Saradnja sa civilnim sektorom nije na adekvatnom nivou te nisu upotpunosti iskorišteni kapaciteti nevladinog sektora u pružanju socijalnih usluga. Neophodno je unaprijediti razmjenu informacija između KCSR i civilnog sektora koji pruža socijalne usluge što ne smije ugrožavati pravo na privatnost i zaštitu ličnih podataka. Potrebno je kreirati bazu podataka koja bi sadržavala sve relevantne informacije o akterima civilnog društva I uslugama koje pruzaju u KS te jasno definirati I zakonski regulirati standarde za sve pružatelje ovih usluga uključujući i neprofitne organizacije. Na ovaj način bi se omogućilo unaprijeđenje saradnje KCSR i lokalnih NGO koji trebaju biti ključni parteneri u pružanju usluga te doprinijelo osiguravanju jedinstvenog pristupa prema pripadnicima ugroženih kategorija. KCSR i civilni sector su uključeni u proces kreiranja politika ali se teško prihvataju mišljenja praktičara,⁴⁶ te ovaj proces često ostaje samo pro forme. Jačanje saradnje svih aktera u ublasti bi također doprinijelo mogućnosti zagovaranja politika. Iako su rađena istraživanja u ovoj oblasti, ono što je dostupno nije dovoljno da bi se na adekvatan način pristupilo izradi strategija I akcionih planova. Neophodno je osigurati monitoring I evaluciju provedbe planiranih mjera, s ciljem da se omoguci procijena njihovog efekata.

Bibliografija

• Agencija za statistiku BiH. Socijalna zaštita 2005 – 2010. Sarajevo, 2011.s.17. Pristupljeno 20.05.2012. Dostupno na: http://www.bhas.ba/tematskibilteni/SOC_2005-2010_001_01-bh.pdf

• Biro za ljudska prava Tuzla I Helsinški parlament građana Banja Luka. Evropska socijalna povelja u našem zakonodavstvu? . Prisupljeno 17.05.2012. Dostupno na http://www.hrotuzla.org.ba/publikacije/ESP%20-%20u%20nasom%20zakonodavstvu.pdf

• Centar za promoćiju civilnog društva. Spisak opština u kojima je potpisan sporazum o saradnji između načelnika opštine, predsjedavajućeg opštinskog vijeća I NVO organizacija opštine. Pristupljeno 25.05.2012.g. Dostupno na: http://www.civilnodrustvo.ba/sporazum_nvo_vlada/sporazumi_vlada_-_nvo.html

• Economic and Social Council. Implementation of the International Convenant on Economic Social and Cultural Rights. Initial reports submitted by States parties. Bosnia and Herzegovina. E/1990/5/Add.65. 3 February 2005 Dostupno na: http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/0/44c139296d3489d3c12570280040e512/$FILE/G0540306.pdf

• Federalni zavod za statistiku. Kanton Sarajevo u brojkama. , 2011.s.29. Pristupljeno 20.05.2012. Dostupno na: http://www.fzs.ba/Podaci/09.pdf

• Friedrich Ebert Stiftung. Socijalna marginalizacija u BiH. Banja Luka 2009. Pristupljeno 08.05.2012. Dostupno na: http://www.fes.ba/publikacije/2009-09-policy-paper-Cenic-socijalna-marginalizacija.pdf

• Fondacija lokalne demokratije. Sigurna kuća - Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici. Pristupljeno 08.05.2012. Dostupno na: http://www.fld.ba/stranica/sigurna-kuca-skloniste-za-zene-i-djecu-zrtve-nasilja-u-porodici

• Inicijativa i civilna akcija. Primjena Evropske socijalne povelje kroz zakone i praksu u BiH. ICVA. Sarajevo 2009. Prisupljeno 15.05.2012. Dostupno na: http://www.bh-hchr.org/Saopstenja/Primjena_evropske_socijalne_povelje.pdf

• Institucija Ombudsmana za ljudska prava BiH. Godišnje izviješće o rezultatima aktivnosti Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH ya 2011. g. Banja Luka, 2012.g. 08.05.2012. Dostupno na: http://www.ombudsmen.gov.ba/materijali/publikacije/GI2011/GI_OmbBiH_2011_hrv.pdf

• Internacionalni multireligijski interkulturni centar. Projekat Prometej. Tri preporuke i sedam glavnih problema u Projekat Prometej. Sarajevo 2012. IMIC

• Međunarodna organizacija rada. Good Practices in Social Service Delivery in South Eastern Europe. Geneva 2004. ILO. Prisupljeno 22.05.2012. Dostupno na: http://www.ilo.org/public/english/region/eurpro/moscow/info/publ/socserv_delivery.pdf

• Ministarstvo za ljudska prava I izbjeglice. Drugi periodični izvještaj Bosne i Hercegovine o primjeni Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Sarajevo, 2010. Pristupljeno 08.05.2012. Dostupno na: http://mhrr.evlada.ba/ljudska_prava/Periodicni_izvjestaj.pdf

• Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS. Izvještaj o primjeni zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata I zaštiti porodice s djecom u 2011.g. Sarajevo, 2012.g. Pristupljeno 25.05.2012. Dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/Izvjestaj%20o%20primjeni%20zakona%20soc%20zastita.pdf

• Nezavisni biro za humanitarna pitanja. Šta da se radi. Socijalna uključenost I civilno društvo – praktični koraci. Sarajevo 2009. Pristupljeno 08.05.2012. Dostupno na: http://www.sif.ba/publikacije/Sta_da_se_radi.pdf

• Registar pružalaca besplatne pravne pomoći. Fondacija lokalne demokratije. Sarajevo 2012.

• Sporazum o suradnji Vlade KS i nevladinog sektora u KS. Pristupljeno 25.05.2012.g. Dostupno na: http://www.civilnodrustvo.ba/sporazum_nvo_vlada/sporazumi_vlada_-_nvo.html

• Stubbs, Paul. ‘Social Sector’ or The Diminution of Social Policy? -Regulating

• Welfare Regimes in Contemporary Bosnia-Herzegovina in International Support Policies in SEE Countries, Lessons (not) Learned in BiH. Sarajevo, 2001.

• Vijeće Evrope. Acceptance of provisions of the Revised European Social Charter (1996). Pristupljeno 12.05.2012. Dostupno na: http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/socialcharter/Presentation/ProvisionTableRevOct2011.pdf

• Vijeće Evrope, Evropska socijalna povelja (Revidirana), 03.05.1996, ETS 163, Pristupljeno 08.05.2012. Dostupno na: http://www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b3678.html

• Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom KS. "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 36/99

• Intervjui provedeni u JU Kantonalnom centru za socijalni rad KS, 15.05.2012., Službi za socijalni rad Novo Sarajevo, 22.05.2012., Službi za socijalni rad Ilidža, 23.05.2012., Službi za socijalni rad Stari grad 21.05.2012., JU Gerontološki centar, 17.05.2012., Ministarstvo za rad i socijalnu politiku KS, 24.05.2012., Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH, 30.05.2012.g.

• Lista organizacija. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS. Pristupljeno 20.06.2012. Dostupno na: http://mrsri.ks.gov.ba/organizacije/lista

• O nama. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad. Pristupljeno 20.05.2012. Dostupno na: http://www.kcsr.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=4&Itemid=6

37 RIMSKO PRAVO OSEBNO PRAVO C OSEBNO PRAVO
4 PRAVO DRUŽB A PRAVO DRUŽB 1 31968 L
4 ROČNÍK TEMATICKÝ CELOK HLÁSKOSLOVIE A PRAVOPIS SLOVNÁ ZÁSOBA

Tags: pravo na, ugrožavati pravo, pravo, socijalnu, pristup, uslugama, socijalnog, zaštitu

---

• KLASA IV LEKTURY OBOWIĄZKOWE 1 J BRZECHWA „AKADEMIA PANA
• CASACIÓN RADICACIÓN 2 6 2 7 6 CARLOS JULIÁN
• Sample job Offer to a Trainee Date Personal and
• 6 RDAGJ2302004 CONTRALORIA GENERAL DE LA REPUBLICA DIVISIÓN
• HOME OFFICE CIRCULAR 0042014 POWERS TO SEARCH FOR AND
• a Venta de Entradas Udición fin de Curso 20222023
• NUEVA LEY DE PATENTES EL BOE Nº 177 DEL
• 6 FORMACIÓN EN LÍNEA PARA IBEROAMÉRICA 2008 BIBLIOTECA PARA
• SEMANA 2024 ABRIL TAREA 5 EL TRABAJO DE LOS
• GEODC GREATER EASTERN OREGON DEVELOPMENT CORPORATION SBA 504GROW LOAN
• MEDINA DE POMAR MEDINA DE POMAR CON 5800 HABITANTES
• OPEN ENDED RESPONSE RUBRIC 2 POINTSTHE RESPONSE IS CLEAR
• TO PROSPECTIVE APPLICANTS FOR A CEMENT CONCRETE AND ASPHALT
• P O BOX 339 810 00 BRATISLAVA TEL 0907
• Jornada Sobre Innovaciòn Docente Conferencia de Rectores de Universidades
• UPPRÄTTAD AV SIDNR 3 (3) GODKÄND AV SEKRETESSKLASS DATUM
• CRECIMIENTO Y DIFERENCIACIÓN CELULAR PREGUNTAS Nº 1 TIPO
• NAPI ELSŐ INDULÁS ELŐTTI ÁTVIZSGÁLÁS E1 KÖTELEZŐ BIZTONSÁGI ELLENŐRZÉS
• DEFINICIÓN SOLUCIONES EQUIVALENCIA DE SISTEMAS 1 DEFINICIÓN UN SISTEMA
• SJUHUNDRAORDENS 14E RESA FORS (TIERP) – KARLHOLM 2426 APRIL
• Poradnik Wyborcy – Wybory Prezydenckie 2015 Wybory Prezydenta Rzeczypospolitej
• TAAHHÜTNAME ASLEN NÜFUSUNA KAYITLI KIZIOĞLU ’DEN
• KANTON SARAJEVO MINISTARSTVO KULTURE I SPORTA JAVNA USTANOVA KAMERNI
• ACUERDO DE LA DIVISIÓN DE FORMACIÓN Y PERFECCIONAMIENTO DE
• PRINCIPIOS METODOLÓGICOS LOS PRINCIPIOS EN LOS QUE ANAYA EDUCACIÓN
• STUDY ISLAND COPYRIGHT © 2015 EDMENTUM ALL RIGHTS
• PROGRAM IMPROVEMENT CONSULTATION PLAN PROGRAM NAME LOCAL PROGRAM ADMINISTRATOR
• CAROS (AS) ALUNOS (AS) DO INSTITUTO FEDERAL DO ESPÍRITO
• 1 LE PROTOCOLE S’APPLIQUE POUR LES SERVICES COURANTS (BUREAUX
• job Shadow Student Orientation Safety Review Basic job

• OVD (IME I PREZIME PODNOSITELJA ZAHTJEVA) ADRESA
• WEBLIOGRAFÍA ¿SOY EL PROTECTOR DE MI HERMANO? (USTED PUEDE
• OPERATING INSTRUCTIONS WORK EQUIPMENT APPARATUS DEVICE XYLOL
• 4 GA ITH124GA4 REV2 PARÍS 30 DE MAYO DE
• ŽÁDOST O STIPENDIUM PRO ÚČASTNÍKY SE SPECIFICKÝMI POTŘEBAMI V
• STRONA 20 Z 20 FORMULARZ WYKONYWANIA PRAWA GŁOSU PRZEZ
• 專題製作題目附表一 980630修訂 國立嘉義大學資訊工程學系專題製作題目 日期： 99 年 5 月 5日
• UTLENIACZE I REDUKTORY Z POPRZEDNIEGO ROZDZIAŁU DOWIEDZIELIŚMY SIĘ
• WTO OMC PÁGINA 3 TALLER SUBREGIONAL SOBRE OBSTÁCULOS TÉCNICOS
• É TH ÉRD ÉS TÉRSÉGE HULLADÉKKEZELÉSI NONPROFIT KFT SZÉKHELY
• INSTRUCTIVO FICHA N° 01 INSTRUCTIVO FICHA N° 01 PARA
• LESSON ELEMENT UNIT R085 REVIEWING EXISTING WEBSITES
• TUGAS MANAJEMEN PEMASARAN NAMA CAESAR AIDIL FITRI NIM
• UZŅĒMUMA REĢISTRĀCIJAS NUMURS „STC” 05 3 LAUKU SARAKSTS LAUKA
• RADA MIEJSKA W DOBRODZIENIU PROTOKÓŁ NR XX2012 Z SESJI
• RESUME BIOGRAPHY PROFESSOR CAN LI STATE KEY LABORATORY
• HR2 TOWN OF MANCHESTER JOB DESCRIPTION FORM DATE MAY
• LOS SISTEMAS DE NUMERACION DE LA ANTIGÜEDAD EL SISTEMA
• USECHE 4 SEMINARIO XX JAQUES LACAN 1 SOBRE LACAN
• DOCUMENTO DE CÁTEDRA ÁREA LENGUA Y LITERATURA ORIENTACIÓN LENGUA