POVRŠINA
Površina je vanjski izgled plohe; a možemo reći i da je površina vanjski izgled nekog volumena za koji je površina uvijek vezana.
Vanjski svijet doživljavamo preko svih svojih čula, površinu osim okom (vizualno) možemo doživjeti i dodirom, iz promjena na našoj koži: ovo zovemo taktilni ili haptički doživljaj. Vizualni i taktilni doživljaj nam se međusobno isprepliću, i jedino osobe slijepe od rođenja mogu isključivo taktilno doživljavati svijet. Riječ tekstura dolazi od lat. textura - tkanje, tkanina, sklop, sastav, i vidimo kako je povezana sa riječima tkanje, tekstil, i s rječju tekst. Lako si možemo predočiti kako se radi o određenom nizanju i prepletu sitnih elemenata (slova, niti, zrnca) koji zajedno stvaraju dojam hrapavosti, obrađenosti neke površine.
Osnovna svojstva površina su njihova tekstura i faktura.
1.
Tekstura
O
teksturi je već bilo riječi na stranici "Crta".
Ponovimo:tekstura je karakter površine i kao takva može
biti
- plastička (hrapavo ili glatko, taktilna),
-
slikarska (različite gustoće mrlja koje čine površinu)
i
- crtačka tekstura, gdje se koriste crtački
elementi - točka i crta - za različito ispunjavanje i
rasteriranje površine ograđene obrisnom crtom. Pogodna je
usporedba s oranicom, poljem koje je omeđeno od ostalih susjeda
i obrađeno linijama - brazdama. Dakle, obrisnom linijom stvaramo
oblik koji iznutra ispunjavamo teksturnim crtama.
P lastičke teksture su opipljive i ovise ili o karakteru materijala čiju površinu doživljavamo, ili o načinu obrade tog materijala - glačanjem i poliranjem recimo. Razumije se da drvo ima različitu površinu (time i teksturu) od kamena ili bronce. Ali u umjetnosti se nije uvijek razumijevalo samo po sebi da se upotrebljenom materijalu poštuju (ostavljaju) njegova svojstva, već su se skulpture od kamena primjerice glačale do visokog sjaja oponašajući broncu. Stoga poneki umjetnici ostavljaju dijelove skulptura posve neobrađenima kako bi što manje zadirali karakter i osobnost upotrebljenog materijala. Ponekad se, s druge strane, računa na veći raspon taktilnih doživljaja koje materijal, alat i autor mogu pružiti, a gledatelj percipirati - tako se stvara više stupnjeva i oblika hrapavosti i uglačanosti površine, pa govorimo o sitnozrnatim, krupnozrnatim, naboranim, ispicanim, valovitim i drugim teksturama. Desno gore je skulptura Constantina Brancusija: "Muza"; uočavamo dva materijala - kamen i broncu uglačanu toliko da odražava okolinu poput ogledala. Ali na vrhu stilizirane glave koja je tako uglačana vidimo obrađeni, teksturirani dio koji označava kosu i ukazuje na jasnu promijenu rukopisa autora, čak i u promjeni boje (zatamnjeni metal je tu možda i paljen). Primjetite i kompozicionu ulogu postolja: i ono je zaglađeno toliko da nismo sugurni čak ni o kakvom se materijalu radi (moglo bi biti u pitanju i uglačano drvo).
Michelangelo
Buonarotti: "Robovi"
Pri
obradi kamena Michelangelo dolazi gotovo do apstrakcije usred
renesanse, pokušavajući kamenu ostaviti što više
njegovog izvornog karaktera. Tako i sama tema postaje simbolična
- obrađeni likovi su sada robovi neobrađenog kamena iz
kojeg se pokušavaju osloboditi i izaći.
Vincent
Van Gogh: "Zvijezdana noć",
slikarske teksture,
impasto faktura.
VOLUMEN
Volumen je prostorni oblik sa sve tri dimenzije: širinom, dužinom i visinom. Volumen također određujemo kao obujam ili zapremninu nekog tijela u prostoru. Volumen iznutra može biti šupalj i sadržavati prostor unutar sebe, kao primjerice kuća ili lopta. Volumen koji unutar sebe ne sadrži prostor već je zbijen nazivamo masom. Masom možemo zvati kamen, grumen gline i sl., ali i posve tanak list papira - bilo koji trodimenzionalni oblik koji u sebi ne sadrži prostor.
Skulpturu dijelimo na reljef i punu plastiku.
Vrste
reljefa: - uleknuti
-
niski
-
visoki
Puna plastika može biti skulptura
(statična) i mobil
(pokretna).
Prema
odnosu mase i prostora možemo napraviti kategorizaciju mase pune
plastike:
- monolitna ili apsolutna masa
-
udubljeno-ispupčena masa
- prošupljena masa
-
plošno-istanjena masa
- linijski istanjena masa
1.
Monolitna ili apsolutna masa
Monolitna
masa je volumen posve ispunjen materijom, zatvoren, prostor je
istisnut iz volumena. Statičan je odnos volumena i prostora:
prostor ne prodire u volumen, a volumen ne prodire u prostor. Prostor
samo kruži i obavija volumen. Oblik je zbijen. Jaje, kamen ili
krumpir primjeri su apsolutne mase u prirodi.
Lijevo: Brancusijeva skulptura se sastoji od tri dijela: glave, prsa i postolja; svaki od tih djelova je monolitna masa. Time ovo djelo dobiva karakter statičnosti, zatvorenosti i monolitnosti.
Constantin
Brancusi:
"Muza"
2.
Udubljeno-ispupčena masa
Ako
prostor negdje prodre u volumen, penetrira ga, i ako volumen izađe
u prostor, tada govorimo o udubljeno-ispupčenoj masi, odnosno o
konkavno-konveksnoj masi.
Lijevo: Arpova skulptura kompozicijski ispituje proporcionalne odnose volumena i prostora potaknuta ženskim tijelom. Ispupčenja grudi, trbuha i stražnjice se potencira, volumen i prostor u jednakoj mjeri prodiru jedan u drugi, što je uglačanošću površine dodatno naglašeno, svjetlo putuje osvjetljavajući i ističući krivulje oblika.
J
ean
Arp:
"Poprsje žene", 1953.
3.
Prošupljena masa
Prošupljena
masa nastaje potpunim prolaskom prostora kroz masu. Prostor tada
slobodno struji, a volumen ga obuhvaća i okružuje.
Dolje:
Barbara Hepwort: "Tri oblika (Walk-in)", 1068.
Skulptura
je sastavljena od velikih ploča koje su prošupljene
pravilnim kružnim otvorima. Postoji određena geometrijska
pravilnost u konstrukciji ove skulpture: ploče su pravilnih
oblika i ravnih rubova, otvori su savršene kružnice
jednakih veličina. Skulptura je intervencija kojom se
geometrizira prirodni prostor parka; interpolacija koja se ipak bojom
približava okolišu.
4.
Plošno-istanjena masa
Pritiskom
na masu s obje strane počinjemo ju istanjivati. Prostor sve više
dolazi do izražaja prema masi koja se sve više smanjuje.
List papira, morska školjka ili komad lima primjeri su plošno
istanjene mase.
Bakićeva skulptura je limena ploča, narezana i presavijana u različitim pravcima. Tako je smisao oblikovnog načela smještena već u imenu: riječ "razlistana" povezuje se s listom, plošno istanjenim oblikom, ali i drvetom ne kojem se listovi šire i trepere u svim smjerovima. Riječ "forma" označava apstraktnost djela, čiji je sadržaj isključivo u istanjenosti i razlistanosti, bez mimetike se prirodom.
Vojin
Bakić:
"Razlistana forma"
5.
Linijski istanjena masa
Ako
masu pritišćemo sa četiri strane (odozgo, odozdo,
slijeva i zdesna) počinjemo joj oduzimati masu toliko da nas
konačni oblik podsjeća na liniju, kao primjerice žica
ili grana. Pošto takvi oblici ipak sadrže određenu
količinu mase (opipljivi su) govorimo o njima kao o linijski
istanjenim masama.
Alberto
Giacometti:
"Čovjek koji pokazuje", 1947.
Mobil
Mobil
je pokretno prostorno tijelo. Ono se samo giba, bilo strujanjem
zraka, elektromotorom, ili nekim drugim izvorom energije. Gledatelj
ne mora obilaziti oko mobila da bi ga cijelog sagledao; on se sam
okreće i pokazuje sa svih strana.
Lijevo je mobil načinjen od žice - linijski istanjene mase, sa pločicama na završecima - plošno istanjenim masama. Prostor je dominantan element ove skulpture, a sve je u labilnoj, dinamičnoj ravnoteži.
Alexander
Calder:
"Mali pauk", 1940.
Reljef
Reljef
je volumen oblikovan na plohi; oblici na reljefu su uvijek u većoj
ili manjoj mjeri vezani uz podlogu. Oblici su na reljefu dakle
izbočenja na plohi. Prema visini izbočenja reljef dijelimo
na:
Uleknuti
reljef,
koji nastaje urezivanjem, utiskivanjem, klesanjem i udubljivanjem u
plohi. Izbočenja nema.
2.
Niski reljef,
na kojem volumen neznatno ulazi u prostor, a prostor samo plitko
ulazi u volumen; izbočenja na plohi su niska.
3.
Visoki reljef,
gdje su oblici već gotovo nezavisni od podloge, ali se ipak za
nju drže nekim svojim djelom. Volumen jako izlazi u prostor, i
prostor veoma prodire u volumen, a izbočenja su vrlo velika.
Reljef
s prizorom kralja (Zvonimira?), 11. st.,Split,
vjerojatno iz Solina:
primjer
niskog reljefa
Referenca: http://likovna-kultura.ufzg.hr/index.htm
Tags: površina površina, svojstva površina, površina, možemo, plohe, vanjski, izgled